Rehabilitaciju nakon moždanog udara treba započeti odmah po stabilizaciji neurološkog deficita.
Zbog moždanog udara ostaje različit stupanj fizičkog, kognitivnog i psihosocijalnog poremećaja i oporavak ovisi o težini onesposobljenosti, programu rehabilitacije, održavanju postignute funkcije i potpori obitelji.
Sama rehabilitacija započinje u ranoj fazi (nakon 48 h).
Provode se vježbe u krevetu:
-vježbe istezanja i povećanja opsega pokreta,
-vježbe disanja,
-vježbe za cirkulaciju
-pravilno pozicioniranje pacijenta čime se prevenira nastanak dekubitusa.
Postupno, dolazi se do prilagodbe na sjedenje i do vertikalizacije.
Nakon toga, slijede vježbe ravnoteže i koordinacije, zatim razvijanje selektivnih pokreta, hodanje uz pomagala te vježbe za aktivnosti svakodnevnog života koje imaju ključnu ulogu u osposobljavanju osobe za samostalni život. Rehabilitacija se nastavlja kod kuće uz prethodnu edukaciju te se fizioterapijski program izrađuje individualno .
Kineziterapija se stavlja na prvo mjesto u rehabilitaciji osoba s preboljenim moždanim udarom. Takozvani tradicionalni pristup se bazira na jačanju preostale muskulature s ciljem kompenzacije oštećenih dijelova pomoću vježbi snaženja. Danas se naglasak sve više stavlja na neurofiziološki pristup koji se temelji na neuroplastičnosti mozga.
Od ostalih oblika fizikalne terapije koriste se:
- DD, IF, GALVANIZACIJA, ES,
- biofeedback
- hidrogimnastika
- FES (funkcionalna elektrostimulacija)
Pacijentu se pokretljivost olakšava pomagalima poput hodalica, štapova i štaka.
Najkvalitetniji oporavak postiže se unutar godine dana pa se u tom razdoblju treba maksimalno posvetiti vježbanju, no i nakon tog razdoblja (i nekoliko godina nakon udara) oporavak se nastavlja kontinuiranim vježbanjem i obično je izuzetno dobar.
Rehabilitacijski ciljevi moraju biti prilagođeni bolesniku:
- jasno definirani i bitni za bolesnika – fokusirani na aktivnosti i participaciju
- moraju biti postavljeni kroz izazov, ali s mogućnošću dostizanja cilja – kratkoročni/dugoročni ciljevi.
